Slobodna Dalmacija: Petar Šušić potpuno odudara od svega što povezujemo s dvadesetogodišnjacima – piše poeziju i draži mu je Matoš od PlayStationa, priča nam doživljavaju li ga kao čudaka.

Piše: Lenka Gospodnetić

Petar Šušić ni po čemu u razgovoru – ni vizualno – ne odaje dojam “osebujnosti”; konvencionalna je izgleda, a izražava se skoro pa politički odmjerenim rečenicama.

Još je u (kasnim) dvadesetima i uskoro će diplomirati sociologiju, premda više podsjeća na apsolventa pravnog fakulteta.

Ipak, u tom “običnom” momku čuči pravi pjesnik, on je primjerak vrste u izumiranju, i upravo je uz potporu Naklade “Fragment” iz Splita objavio zbirku pjesama “Tiho sunce”!

“Tiho sunce” sastoji se od četrdeset soneta na standardnome hrvatskom jeziku, napisanih u talijanskoj sonetnoj formi, i deset pjesama slobodnijeg stiha, a te pjesme podijeljene su u pet cjelina.

Tematski prevladavaju pejzažni elementi te simboli vječnih zagonetki poput ljubavi i smrti; čuđenje “u svitu i Splitu”!

Cijeli članak pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije!