Edi Matić: Bit će mi drago ako knjigu dočekate s jednakom radošću kao što smo je dočekali mi.

Pita me Sonja da napišem nešto za rubriku „Od rukopisa do knjige“.

Tu odmah moram spomenuti da me raduje jedna činjenica – nikad nijedan Fragmentov autor neće nadmašiti moju vremensku relaciju rukopis-knjiga, jer, jednostavno je – autori unutar ove kuće uglavnom su mlađi od mojih prvih rukopisa sakupljenih za zbirku „Neke riječi ne stanu u pjesmu“.

Poeziju pišem rijetko. Ponekad s povodom ponekad bez, kad neka riječ ili fraza iskrsnu pred očima kao moguća tema ili baza za pjesmu. Tada slijede dva moguća scenarija: ili zaboravim, ili sam lijen da od toga uradim pjesmu. U rijetkim prilikama se dogodi suprotno, da sjednem i posvetim se tome do kraja.

Tako je bilo s prvim tekstovima (pa i bačenim, izgubljenim ili ispisanim nerazumljivim rukopisima), prije tridesetak godina, a tako i sad.

Sonju i Bartula upoznao sam jer nisam želio propustiti priliku konačnog rađanja splitskog nakladništva, stvorenog sa smislom i planom.

Dalje je išlo lako, oni su radili svoje – puni entuzijazma tragali za autorima i knjigama kojima će se posvetiti na najbolji način, a ja sam i dalje gubio foldere sa sačuvanim i nenapisanim pjesmama, povremeno nudeći javnosti neke od njih.

Ajmo izdat tvoju zbirku poezije, rekli su jednog dana. Ajmo, rekao sam.

Trebalo je pozavršavati neke od pjesama, odbaciti one za koje mislim da pripadaju nekoj drugoj kolekciji za neko drugo vrijeme… i posložiti odabrane u jedan dokument. Kao urednik, u cijelu priču uskače i stari prijatelj Nedžad Ibrahimović, doktor književnih nauka, književnik, književni i filmski kritičar, koji stručnim okom prebire moje tekstove, neke izbacuje, za neke traži prepravke… kako to i inače ide s urednicima…

Kad smo on i ja bili zadovoljeni rezultatom suradnje, zadovoljni su bili i Sonja i Bartul. Ostalo je još da izvrsni Mario Vrandečić uradi dizajn i da knjiga krene u svijet.

Bit će mi drago ako je dočekate s jednakom radošću kao što smo je dočekali mi.

Ne sumnjam da će Naklada Fragment, odnosno Sonja i Bartul, jednakim žarom od mene tražiti još poneko okupljanje tekstova među korice u njihovom izdanju. Ne sumnjam da će do tada pronaći još tekstova kojima će obogatiti hrvatsku književnu scenu.