PAKET POEZIJE 2.
Osjećam, dakle jesam
U ovoj sam zbirci osjećala (duboko). Sve neizgovorene riječi i nedočekana jedva čekanja. Sva vezanja i (pre)puštanja. Sva putovanja za koja nisam trebala napuštati svoj grad. Svoj grad i svoje ljude. Ono što bih voljela da mi je netko rekao ranije. Ono što sada znam. Onu (o) kojoj pišem. One koje sam voljela. Onoga koga volim. I ono što sam (pre)živjela.
U ovoj sam zbirci osjećala. Duboko.
Više informacija o zbirci: Osjećam, dakle jesam.
Jugo na Čiovu
Riječ urednice Olje Ivančević Savičević:
„Jugo na Čiovu“ zbirka je poezije Bobe Đuderije, već poznate spisateljice, kolumnistice i autorice priča u kojima su čitateljice i čitatelji prepoznali svoje živote: čitajući se smijali, plakali ili beštimali. Ono što je u Bobinoj prozi autentično, hrabro, duhovito ili lucidno, našlo je svoje mjesto i u ovim pjesmama, u svedenijemu, intenzivnijem izrazu.
Ako bismo Bobi tražili poetskog brata ili bližu rodbinu, srodnosti zasigurno ima s pjesništvom Tome Bebića, a katkad iz stihova zasvjetluca odsjaj „Mjeseca iznad Splita“ Predraga Lucića.
Uronjen u Mediteran, lokalno u Kaštelanski zaljev i splitski akvatorij, rukopis koji držite u rukama, na svoj je način i otok i kopno – kao i mitsko Čiovo iz naslova: žuđena idila koju je zapala divlja stvarnost, more sveprisutno kao spas, sudbina ili sol na ranu.
Neposredna i otvorena, politična i senzualna, Boba Đuderija ispisuje lirski dnevnik svog vremena i podneblja, prati ružu vjetrova, bilježi temperament i melankoliju, ali i razmiče uske granice mentaliteta, rastura stereotipe, zahvaćajući duboko pa plitko, široko i visoko, katkad iz vreve, drugi put iz osame, uvijek iz neposredne blizine svakidašnjeg življenja: s rive, ulice, plaže – ili ekrana.
U ovu se knjigu pjesama ulazi baš tako, prirodno kao što se stupi na otvoreni prostor, na trg nekoga grada na jugu: može se dogoditi baš sve, a susreti su neizbježni.
Više informacija o zbirci: Jugo na Čiovu.
Tiho sunce
Zbirka Tiho sunce sastoji se od četrdeset soneta na standardnome hrvatskom jeziku, napisanih u talijanskoj sonetnoj formi i deset pjesama slobodnijeg stiha. Pjesme su podijeljene u pet cjelina. U pjesmama prevladavaju pejzažni elementi te simboli vječnih zagonetki poput ljubavi i smrti. Vidljiv je utjecaj europske moderne i simbolizma, ali i tradicionalnog romantizma.
Iz pogovora:
Autorovi stihovi nose naboj traganja za gustoćom i skladom pjesničkih slika te nježnom estetikom zvukovnoga melodijskoga tkanja preciznih i pravilnih rima. Slike, zvukovi, tišine, ne samo pejzažnih pjesama, prožeti su sjetom koja je lišena sentimentalizma i patetike. Osjeća se protok vremena koje neumitno odnosi jedno i donijet će drugo. I dosta toga neizrečenoga u stihovima, što struje kao fluid koji se razlijeva slobodno snagom svoje estetske sugestije.
Više informacija o zbirci: Tiho sunce.