Ćœivot piĆĄe poezije:
ĆŸedne su mi usne mora,
prazne su mi ruke zagrljaja,
gladne su mi oÄi divljine.Â
Nikada zapravo nisam htjela pisati poeziju, ali ispostavilo se da je poezija sve ĆĄto piĆĄem.
O Äemu sam pisala? O tijelu. O ljubavi. O (samo)svijesti. O pisanju. O moru. O ljepoti ĆŸivljenja.
Iako sam ja drĆŸala pero, ĆŸivot je pisao. Ja sam samo ĆŸivjela.
OsjeÄam, dakle jesam:
umirem,
ali i ĆŸivim
samo zato
ĆĄto sve (previĆĄe)
osjeÄam.
U ovoj sam zbirci osjeÄala (duboko). Sve neizgovorene rijeÄi i nedoÄekana jedva Äekanja. Sva vezanja i (pre)puĆĄtanja. Sva putovanja za koja nisam trebala napuĆĄtati svoj grad. Svoj grad i svoje ljude. Ono ĆĄto bih voljela da mi je netko rekao ranije. Ono ĆĄto sada znam. Onu (o) kojoj piĆĄem. One koje sam voljela. Onoga koga volim. I ono ĆĄto sam (pre)ĆŸivjela.
U ovoj sam zbirci osjeÄala. Duboko.








