Mašala mošereh – Šaban Šarenkapić

Šaban Šarenkapić – Mašala mošereh

Nova knjiga jednog od najvažnijih regionalnih pjesnika!

„Neke su pjesme lake i sadreno bijele, a druge crne kao Ćaba,
ali kažu sve bez mnogo riječi.
Tako se jače čuje krik gazijskoga naroda i vidi se nebo palestinsko.
U njim vije, bridi živ, vjetrovit orijenta jezik, sila mu je tiha i lijepa – čini
da velike riječi – molitva, duša, poezija, smrt –
ovdje nisu previsoke, preširoke. Nego taman.
Koliki je čovjek.
U sjeni velikih riječi nećeš samo mirno sjesti i zamisliti se nad moćima
Poezije, Beskraja i Uzvišenog. Kretat ćeš se, poći na groblja i osluškivati
mrtve, pitati rahmetli Sinana za Milana, nasmijat se drugu Hami, popet
se u džamiju koja je stablo poduprto subama,
pratiti takmičenje golubova pismonoša
od Zaječara do Pazara a zapravo do pjesme,
čuti ljuske oraha i puževe kućice pod naninim nanulama,
ići po uvide gore-dolje, od bolnica do bogomolja mora, kroz dunjaluke,
gradove i pjesnike, kroz magaze i mahale susresti mnogo velikih M,
Mahmuda Derviša, Mevlanu Rumija,
Maka Dizdara i Mourida Barghoutija,
i banut ćeš na metežne ulice Tule,
zaći ćeš u misafirhane i bašče hamama,
pitati za sebe i svoje, a u pazarskoj banji razumjeti tog čudnog čovjeka
koji se čisti i ispire – stotim čitanjem Derviša i smrti. Na koncu, opet
ćeš mirno sjesti u naručje Jedinoga,
i dugo misliti o Poeziji, golemoj Šarenkapićevoj sjeni.
Neka. Mašala,
pamtit ćeš, bome, mnoge ove pjesme po osovini jadikovke, jezika i jeke
oko koje si se zavrtio, zajedno sa svijetom.“

– Dorta Jagić, urednica knjige