skip to Main Content
Učiteljica čita – Oblozi Od Tinte

Učiteljica čita – Oblozi od tinte

By: Učiteljica čita

Oblozi od tinte knjiga je koja nam donosi puno kraćih priča podijeljenih u sedam cjelina: Ogrebotine, Ljubav, Obitelj, Balkan, Depeše s Marsa, Neobjavljene priče i Um. U originalu je knjiga izdana još 2017. godine, a zahvaljujući divnim ljudima iz Naklade Fragment, dostupna je za kupnju i u Hrvatskoj.

Kada mi je ova knjiga napokon stigla u ruke (dugo sam ju iščekivala i veselila joj se) krenula sam čitati, juriti kroz priče i stranice. No, srećom po mene, taj dan bila je i promocija knjige u Rijeci pa sam između posla i priprema stigla tek do otprilike pedesete stranice. I tada se dogodio Bogdan.

Pusti prošlost da prođe

Neke stvari, ljudi i postupci obilježe nas kroz život onako… krvnički. Zarežu po najmekšem dijelu sigurnosti, razbiju macolom najjaču armaturu naše samouvjerenosti, zapale sve naše do tada spokojne sumnje. Kad s tim završe, kažu da to nisu namjerno napravili, okrenu leđa i odu. A mi, tako povrijeđeni, razbijeni i opečeni u budućnosti vučemo repove prošlosti, koji nam vrlo često rastu brže nego što se mi oporavljamo pa dočekamo trenutak kad se sapletemo o njih.

O tome koliko je posebna osoba reći ću nešto više kasnije, ali za sada je bitna njegova uputa kako čitati ovu knjigu (ne znam padaju li i vama odmah na pamet lijekovi i one upute za korištenje, ali eto meni da). Bogdan je preporučio kako bi po njegovom mišljenju trebalo čitati knjigu. Pročitajte priču, dvije na dan, malo promislite o njima i onda tek idite dalje, bacite knjigu i na koju priču se otvori tu pročitajte, igrajte se s knjigom. I zaista, kada sam razmislila o tome što je rekao, morala sam se složiti s njime. Neke priče te toliko obuzmu i ispune da zaista o njima možeš cijeli dan promišljati, vraćaju te u prošlost, izvlače neke stare osjećaje, razmišljaš o budućnosti, hoću li ja biti takva osoba, hoću li svoje dijete odgajati na taj i taj način… O nekima razmišljam i nekoliko dana nakon čitanja, nije bitno kojima, možda baš te na nekoga od vas neće ostaviti takav dojam i to je u redu, nismo isti, ne razmišljamo i ne osjećamo se u isto u trenutku čitanja, mnogo je razloga tome.

Čuvana srca češće umiru od samoće nego od izdaje

Koliko vam je to vaše tijesno srce kad zna voljeti samo jednom u životu? Zanima me koliko malo ima prostora u njemu kad vam se može dogoditi da nema mjesta? Kako ga ljubavlju ne razgazite makar toliko da vas ne žulja? Za koliko brojeva vam je manje i što ga ne izujete i trčite bosi?

Ne želim ništa govoriti o sadržaju cjelina ili priča jer zaista bih voljela i željela kada biste svi uzeli Bogdanovu knjigu u ruke i sami pročitali (po njegovim uputama! :D) te razmislili i sami formirali neko svoje mišljenje. Gotovo svaka pročitana stranica izaziva neku emociju, sjećanje, potrebu za promišljanjem ili možda ponovnim čitanjem istog. Usudila bih se reći da sam imala osjećaj kao da sam dio te knjige, dio priča od kojih sam  neke proživjela, a neke ću možda tek proživjeti. Brojne moje misli, osjećaje, situacije s kojima sam se susretala i o kojima sam razmišljala, Bogdan opisuje i iznosi s takvom lakoćom i uviđam da sve naše brige i nedaće nisu samo naše, zapravo, dijelimo ih s mnogima.

Za kraj, malo o Bogdanu. Kako sam već jednom napisala, on je od one vrste koja jednostavno isijava i puni pozitivnom energijom sve oko sebe. Njegove riječi zaista jesu oblozi za sve naše rane, njegove riječi su prijateljice za zauvijek, prijateljice koje tješe u teškim trenucima, koje daju nadu i osvjetljavaju naše živote. Njegova knjiga se ne pročita i spremi na policu, ona se jednostavno čita. Prema želji i potrebi. I zaista, možda bi uz knjigu trebale doći i upute za čitanje, ona dođe kao lijek i nije loše znati ju pravilno konzumirati.

Ako vam ljubav s nekim nije uspjela, znajte da je onda nije ni bilo. Ljubav uvijek uspije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Close search

Košarica

Back To Top