skip to Main Content
Pročitala Dubravka Š. – Oblozi Od Tinte

Pročitala Dubravka Š. – Oblozi od tinte

By: Pročitala Dubravka Š.

Bogdan Stevanović Blogdan: Oblozi od tinte, Naklada Fragment Split, studeni 2019., 169 stranica, na hrvatski jezik prilagodili Bartul Vlahović i Sonja Šumić

Bogdan Stevanović BLOGDAN rođen je u Beogradu 17. prosinca 1988. godine,diplomirao na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Odseku za turizmologiju. Posle osnovnih studija pohađao je master studije turističkog novinarstva na Univerzitetu Autonoma u Barceloni. Autor je projekta Svet dostupan svima, osnovanog sa ciljem pružanja informacija o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača humanitarnog pokreta Pokaži malo da ti je stalo. Izabravši ime Blogdan, od prosinca 2014. godine piše istoimeni blog koji je za dvije godine okupio više od 100.000 pratitelja. Priče sa bloga prenosili su vodeći on line i tiskani mediji u Srbiji i regiji, prvi puta objedinjene su u knjizi Obloge od mastila 2017. godine. U veljači 2019. objavljene su nove 64 priče sa bloga pod nazivom Sa druge strane obloga, a ovih dana (veljača 2020.) izlazi ilustrirana knjiga Ljubav uvek uspe koja sadrži devedesetak citata sa bloga o tome što ljubav je i što nije, a čitateljima postavlja pitanja koja će ih navesti na preispitivanje vlastitih spoznaja i stavova. Bogdan je TEDx govornik i kolumnista.

Promocija knjige Oblozi od tinte održana je 28.11.2019. godine u Zagrebu, bilo je vedro, zabavno, ali ono o čemu je Bogdan Stevanović pričao iz srca, bez zamuckivanja, oni djelići knjige koje je pročitao protresli su me gotovo do suza, a po tom pitanju kod mene suša već 5 – 6 godina.
Nakon što sam pročitala knjigu mogu samo reći da je zen, čisti zen, a zen je sve ono što nije zen. Zen nije religija, to je stanje duha, živjeti sada i ovdje u ovom trenutku, a to je jako teški sport.
Bez zafrkancije, autor je tek nešto stariji od mojih sinova, ali do sličnih stavova i razmišljanja pristigla sam nakon pedesete, nakon što me svašta nalupalo po glavi i još me lupa.
Knjiga je podijeljena na 7 poglavlja, priče su grupirane prema temama o kojima autor piše.

Danas, ako ne kažeš ono što misliš, netko će ti reći kako moraš razmišljati, ako ne kažeš svoj stav glasno i jasno, netko će ti ga nametnuti, ako ne obraniš svoju riječ, netko će ti tuđe riječi staviti u usta. Zato pišem. Danas se spokojan život plaća izdavanjem vlastitih principa, dostojanstven život plaća se iznevjeravanjem svojih ideala, a harmonija se plaća u mesu.

Plaćam punu cijenu skupa s lihvarskim kamatama, ali mogu se pogledati u ogledalo.

Knjiga je prepuna misli, citata koje bih mogla izdvojiti, ali tada bih mogla i prepisati knjigu. U poglavlju Obitelj naišla sam na rečenice koja su mi dale misliti kakav sam bila roditelj, a sad je kasno da se kajem.

Roditelji su spremni učiniti sve za svoje dijete. Osim jednog. Pustiti ga da bude svoje. Vrlo često se pod izgovorom „to je za tvoje dobro” krije „ja znam najbolje”, jer je suviše opasnosti u tome da će – ukoliko bude biralo samo – biti drugačije od onoga što ste vi za njega planirali.

Uvijek sam mrzila tu rečenicu „to je za tvoje dobro”, nisam je izgovorila vlastitim sinovima, ali često sam postupala baš tako, propustili smo neke godine, ali mislim da smo na vrijeme stali na kočnicu. U međuvremenu sam čitala knjigu „Za tvoje dobro” književnice Ellen Marie Wiesman koja me je gotovo ubila, mnogo nas je iz moje generacije koji su gotovo svakodnevno slušali te riječi uz puno psihičke, pa i fizičke, okrutnosti, a nije bilo Plavi0h telefona

U poglavlju o Balkanu gotovo svugdje bi se riječ Srbija, Srbi, srpski, moglo zamijeniti riječima Hrvatska, Hrvati, hrvatski.

Srbija je zemlja iz koje se odlazi.

Nikada mi te priče nisu bile jasne, jer i dalje nisam upoznao nekog gladnog kojeg je nacionalizam nahranio, niti nekog siromašnog koga su hvalospjevi na račun svoje država uhljebili.

Od silne političke korektnosti postali smo ljudski nekorektni. Od toliko imanja tolerancije postali smo netolerantni prema onima koji nemaju tolerancije. Danas možeš slobodno misliti što hoćeš, ali bolje ćeš proći ako to radiš u sebi. Danas možeš voljeti koga hoćeš, ali bolje bi ti bilo da to ipak radiš u svoja četiri zida. Danas svatko može reći što hoće, ali nitko ne smije.

Balkan je mjesto gdje je i dalje priroda netaknuta, a voda se kupuje, gdje su njive plodne, a hrana se uvozi, gdje za zrak čist, ali se teško diše.

Zvuči li poznato?
Iz poglavlja Um izdvojiti ću posljednji citat, gdje mi je pamet bila i gdje mi je još uvijek da sam sama sebi obično na zadnjem mjestu (iako se neki ne bi složili).

Ne dozvoljavati tuđim prohtjevima da oblikuju naš život ne znači biti sebičan. Znači bit sposoban živjeti svoju sreću i biti svoj. Očekivati od drugih da žive po našim prohtjevima je sebičnost. Zato uvijek treba obratiti pažnju s koje strane dolaze otrovne strijele očekivanja, jer iz tog pravca gdje je luk, tu je i sebičnost.

Nestrpljivo čekam izlazak knjige Sa druge strane obloga, ali pratim blog https://www.facebook.com/blogdan.rs/ da mi nešto ne promakne i da me na vrijeme dozove k pameti.

Svakako pročitajte ovu knjigu, ne morate čitati priče redom, otvorite knjigu i možda je baš na toj stranici prava priča za vas upravo sada. Možete se rasplakati, možete se nasmijati, ali svakako ćete nakon svake priče razmisliti gdje ste vi u njoj.

Naklada Fragment

Blogdan

Close search

Košarica

Back To Top