skip to Main Content
Marija Klasiček: U Cijeloj Ovoj Priči Nisam Dobila Samo Urednike I Izdavače, Dobila Sam Cjeloživotne Prijatelje, što Vrijedi Mnogo Više No Ijedan Uspjeh.

Marija Klasiček: U cijeloj ovoj priči nisam dobila samo urednike i izdavače, dobila sam cjeloživotne prijatelje, što vrijedi mnogo više no ijedan uspjeh.

Nikad nisam vjerovala u slučajnosti. Stvari se dogode jer se trebaju dogoditi, duše se prepoznaju jer im je to misija.

Iako sam u književno–novinarskim krugovima već godinama i iako su mi mnogi izdavači pristupali s idejama da objavim knjigu, u meni je uvijek postojala kočnica. Nešto je govorilo jasno i glasno ‘Ne’.

‘Ti si luda! Pa kako ćeš odbiti takvu ponudu? Nitko ovdje više ne stoji iza autora!’ – znale bi komentirati moje prijateljice. Nisu razumjele da nikad ovdje nije bila stvar neke velebne zarade, stjecanja slave ili što li već još ljudi požele kad krenu ostvarivati neki san. Meni je bilo važno da moja prva knjiga izađe u pravom trenutku – za mene. Da iza nje stoje ljudi koji zaista vjeruju u nju. I da bude ogledalo onog što ja zaista jesam, a ne samo kalkulacija profita u nečijoj tablici.

I tada sam u bespućima interneta pročitala status Ingrid Divković, kako se u Splitu otvorila nova nakladnička kuća i dobila silovitu inspiraciju javiti se Sonji. Ni u peti mi nije bila ideja izdavanja knjige, barem ne u tom trenutku, jer bila sam taman na putu realiziranja nekih drugih snova, otvaranja svoje firme i još mnogih usputnih projekata. Sjećam se samo da sam iz nekog razloga morala Sonji poslati poruku a kako se uvijek ravnam prema svojoj intuiciji, nisam dvoumila ni trenutka.

Sonja je odgovorila odmah! A ostalo je povijest.

Ispričala mi je kako me prati i čita već jako dugo, kako je mnogo puta razmišljala o tome kako me treba kontaktirati i ponuditi mi da ona i Bartul izdaju moju knjigu. Nevjerojatna je lakoća s kojom smo se sprijateljile i shvatile da imamo toliko zajedničkog, pratimo iste autore, dijelimo mnoga iskustva, želje, stavove i svjetonazore. Često mi se činilo kada bismo pričale, a nekada si satima snimale glasovne poruke preko messengera, da si nadopunjujemo rečenice. Dijelile smo, a i dalje dijelimo, istu energiju i istu strast. Kad smo se konačno ona, Bartul i ja skupili na promociji Bogdanove knjige ‘Oblozi od tinte’ znala sam da su oni moji ljudi i da definitivno želim da zajedno uđemo u tu ludu pustolovinu. Čak sam ih molila da mi dopuste da angažiram svoju dizajnericu koja bi napravila korice i ilustracije za knjigu, na što su oboje pristali bez imalo kalkulacija. Znam da to ne bih dobila kod nijednog drugog izdavača, jer nikome drugome kao Sonji i Bartulu ne bi bilo važno da ta knjiga bude najbolje od svih nas. I tako je u priču ušetala moja Maja Škiljaica i svojim prekrasnim ilustracijama oživjela moje riječi. Dobili smo knjigu koja je zaista plod našeg prijateljstva i zajedništva i postali team ljudi koji se međusobno podržava, razumije, nadopunjuje i potiče na rast.

U cijeloj ovoj priči nisam dobila samo urednike i izdavače, dobila sam cjeloživotne prijatelje, što vrijedi mnogo više no ijedan uspjeh. I zbog toga mi je sada jasno zašto sam sve ove godine čekala baš njih. Duše su se srele i prepoznale. Hvala im na tome.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Close search

Košarica

Back To Top