fbpx
skip to Main Content
Razgovor S Autorom: Miro Morović

Razgovor s autorom: Miro Morović

Nedavno je prvijenac mladog splitskog autora Mira Morovića preplavio društvene mreže. Činilo se kako trenutno svi čitaju roman Djeca slijepoga kovača, book stranice mahom su objavljivale osvrte, a slike su pristizale iz svih krajeva Lijepe Naše. S obzirom na to da je već spomenuti naslov oborio s nogu i potpisnicu ovih redova (osvrt možete pročitati ovdje) te da imam tu čast osobno poznavati autora, odlučila sam ugostiti Mira i postaviti mu nekoliko pitanja o početcima pisanja, o knjizi, kao i o planovima u budućnosti.

Dragi Miro, dobro došao na blog Librum lego i zahvaljujem ti što si pristao na ovaj razgovor. Za uvod, možeš li nam ukratko opisati svoje spisateljske početke? Kada se probudio pisac u tebi?

Čitanje sam zavolio još dok sam bio dijete. Zapravo, moja prva ljubav nisu bile knjige nego stripovi. Mislim da sam priče naučio graditi čitajući Zagora i Dylana Doga, a ne romane. Romani su došli tek poslije, krajem osnovne škole. Deset malih crnaca Agathe Christie moj su prvi pročitani kriminalistički roman kojem dugujem mnogo jer me zauvijek uvukao u svijet knjiga. Nakon toga počeo sam učestalo čitati romane, najčešće trilere i krimiće, da bih poslije prešao i na klasičnu literaturu.
Pisanjem se nikad ranije nisam ozbiljno bavio. Sve je počelo jednog kišnog utorka ujutro, baš kao i radnja same knjige. Zapravo, čitav proces pisanja nije počeo tako što sam odlučio napisati roman, nego sam, tek onako, odlučio opisati taj sumorni utorak ujutro. Zanimljivo je kako mi se život počeo mijenjati zbog jedne tako bezazlene odluke. U tom trenutku nisam ni u najdaljoj primisli imao da je to početak mog prvog romana. Priča se sama poslije počela stvarati i nadograđivati samu sebe. I eto, sad radim na nastavku serijala.

Tvoj prvi roman Djeca slijepoga kovača primjer je detaljno osmišljene radnje čija je provedba u djelo rezultirala vrhunskim kriminalističkim romanom. Odakle si crpio inspiraciju? Je li neki autor posebno utjecao na tvoje pisanje?

Volim mnoge autore, ali nemam nekog konkretnog uzora kojeg bih mogao navesti kao vodilju u svom radu. Što se tiče inspiracije, sve ovisi o vremenskom periodu u kojem pišem. Ponekad su mi dani ispunjeni pisanjem, a ponekad se dogodi da ne mogu napisati ni riječi tjednima. Bez obzira na to, stalno razmišljam o tijeku radnje, čak i dok ne pišem. Većina radnje u mom romanu nije stvorena u trenutku pisanja, već u vremenu koje sam proveo intenzivno razmišljajući o tome na koji ću način izgraditi priču. Ponekad čitavu noć ne bih mogao zaspati zbog nekih detalja koje sam htio promijeniti, a nisam znao kako.

U nekim komentarima pojavile su se zamjerke zbog smještanja radnje u imaginarni američki lokalitet i nadijevanja likovima strana imena, što je toliko karakteristično domaćim piscima. Zbog čega si se baš odlučio na takav izbor?

Slično sam i ja razmišljao prije nego što sam počeo pisati. Na samom početku radnju sam smjestio u naše podneblje. Prvo je to bio Split pa onda Zagreb. To mi tada nije smetalo, ali bio mi je potreban veći grad nego što postoji u Hrvatskoj. Višemilijunski. Nadalje, kako su mi dolazile ideje o nastavcima, radnja koju sam imao zamišljenu sve se manje uklapala u naše okolnosti. Ne samo u naše, već u realne okolnosti općenito. Jednostavno je radnju mog romana lakše smjestiti u imaginarni lokalitet neke velike zemlje. A radnja mi je najvažnija.

Nova nakladnička kuća Fragment uskoro planira drugo izdanje romana. Kakvi su ti planovi za budućnost?

Velika mi je čast biti prvi izdani autor naklade “Fragment”. Radi se o tek nastaloj, ali izrazito perspektivnoj nakladničkoj kući. Svakom bih mladom piscu preporučio da pošalje svoj rukopis Sonji i Bartulu. Što se tiče bliže budućnosti, primarni cilj mi je održati nadolazeće promocije za drugo izdanje Djece slijepoga kovača. Također, planiramo roman prevesti i na engleski jezik i omogućiti njegovo čitanje široj populaciji.

Saznajem kako trenutno radiš na drugom romanu, možeš li nam ekskluzivno otkriti o čemu je riječ?

Da, pišem drugi roman. Nije izravan nastavak Djece slijepoga kovača, ali može se definirati kao dio ciklusa o inspektoru Frameu. Dakle, novi slučaj s istim likovima. Više od toga neću reći. Neka ostane iznenađenje.

Hvala ti na tvojem strpljenju i želim ti puno uspjeha u daljnjem radu!

Hvala tebi što si me ugostila. Iznimno mi je drago da postoje ljudi koji su moj rad prepoznali i koji su uživali u romanu. Pozdrav svim čitateljima bloga Librum Lego.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Close search

Košarica

Back To Top