Bogdan Stevanović autor je projekta “Svet dostupan svima”, osnovanog s ciljem pružanja informacija o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača studentske inicijative “Pokaži malo da ti je stalo” i humanitarne akcije “Pruži korak”. Dobitnik je priznanja za doprinos filantropiji u Srbiji za 2017. godinu, koje dodjeljuje “Trag fondacija”.
Izabravši ime Blogdan, od prosinca 2014. piše istoimeni blog koji je za dvije godine okupio više od 100.000 pratitelja. Priče s bloga prenosili su vodeći online i tiskani mediji u regiji. Prva knjiga “Obloge od mastila”, u izdanju Vulkan izdavaštva tiskana je u pet naklada, pri čemu se od svakog prodanog primjerka 50 RSD doniralo „Nacionalnom udruženju roditelja djece oboljele od raka“ – NURDOR-u. Drugu knjigu “Sa druge strane obloga” objavio je početkom 2019. godine.
Njegova prva knjiga “Obloge od mastila” u Hrvatskoj je objavljena u studenom 2019. godine od strane Naklade Fragment i to pod imenom “Oblozi od tinte”.
Bogdan je TEDx govornik i kolumnist.
Na našem webshopu knjiga “Oblozi od tinte” je na popustu, a trenutno traje i akcija u kojoj vam poklanjamo potpuno besplatnu dostavu!
Uz sve to, za vas dragi naši čitatelji, imamo još jednu odličnu ponudu:
Ukratko o knjizi:
Na prvo čitanje, sve priče napisane u knjizi „Oblozi od tinte“ izgledaju kao priče koje govore o svijetu u kojem živimo, ali kada se čovjek zagleda dublje u redove napisane u knjizi Bogdana Stevanovića, shvati da njegovi zapisi zapravo najviše govore o svjetovima koje nosimo u sebi. Upravo zbog toga, ovo nije knjiga o onome što se opaža, već o onome što se osjeća. Svaka njegova priča gotovo kirurški precizno secira izazovnu stvarnost u kojoj živimo kako bi što jasnije otkrila što se iza nje krije.
Zbog svega toga, iako ovu knjigu jest napisao Bogdan Stevanović, ona ipak najprije pripada nama jer smo u njoj opisani svi mi – naši izazovi, naša dvoumljenja i naši grijesi. Najljepše od svega je to što je odmah uočljivo da piščeva namjera nije bila da nas time definira, već mnogo pitomija – da uz njegove priče lakše sami sebe redefiniramo. Zato su „Oblozi od tinte“ ljekoviti za svaku ljutu ranu na našoj duši.
Slika: Biljana Budimir, P. S. I love books
Osvrti:
* Cijeli osvrt pročitajte klikom na autora osvrta
Ova cijela knjiga je kao lijek za dušu i oblog za rane te mislim da bi je na takav način trebali često primjenjivati.
Sve priče govore o svjetovima koji su u nama, koje osjećamo u svome biću, te nam mogu samo pomoći kako bi se još dublje zagledali u svoje srce i dušu i stavili nam oblog na svaku ogrebotinu i ranu koje nam je život nanio.
Što pametnoga reći za knjigu koja je toliko ljekovita da bi se trebala pripisivati na recept svima onima sa najdubljim ožiljcima, onima sa ožiljcima koji se ne vide, a bole više nego bilo koji ožiljci što na koži ostavljaju tragove?!
Što reći osim… Ovu knjigu morate imati na dohvat ruke!!!
Bio mi je gušt čitati ovu knjigu. Napisana je od strane iskusne osobe koja zna o čemu piše i što želi poručiti. Bogdan je pisac koji svoje stavove i mišljenja, zna formirati u smislene i pitke rečenice. Bez cenzure, bez dlake na jeziku. Direktno i sirovo, a opet osjećajno i toplo. Točno ono što nam treba; šamar i nježan dodir. Tekstovi tjeraju na spekuliranje – o svijetu, ljubavi, obiteljskim odnosima, stereotipima… o stavovima koje formiramo po mjeri okoline.
Promocija knjige Oblozi od tinte održana je 28.11.2019. godine u Zagrebu, bilo je vedro, zabavno, ali ono o čemu je Bogdan Stevanović pričao iz srca, bez zamuckivanja, oni djelići knjige koje je pročitao protresli su me gotovo do suza, a po tom pitanju kod mene suša već 5 – 6 godina.
Nakon što sam pročitala knjigu mogu samo reći da je zen, čisti zen, a zen je sve ono što nije zen. Zen nije religija, to je stanje duha, živjeti sada i ovdje u ovom trenutku, a to je jako teški sport.
Gotovo svaka pročitana stranica izaziva neku emociju, sjećanje, potrebu za promišljanjem ili možda ponovnim čitanjem istog. Usudila bih se reći da sam imala osjećaj kao da sam dio te knjige, dio priča od kojih sam neke proživjela, a neke ću možda tek proživjeti. Brojne moje misli, osjećaje, situacije s kojima sam se susretala i o kojima sam razmišljala, Bogdan opisuje i iznosi s takvom lakoćom i uviđam da sve naše brige i nedaće nisu samo naše, zapravo, dijelimo ih s mnogima.
Bogdan je od one vrste koja jednostavno isijava i puni pozitivnom energijom sve oko sebe. Njegove riječi zaista jesu oblozi za sve naše rane, njegove riječi su prijateljice za zauvijek, prijateljice koje tješe u teškim trenucima, koje daju nadu i osvjetljavaju naše živote. Njegova knjiga se ne pročita i spremi na policu, ona se jednostavno čita. Prema želji i potrebi. I zaista, možda bi uz knjigu trebale doći i upute za čitanje, ona dođe kao lijek i nije loše znati ju pravilno konzumirati.
Jedan od najdražih načina čitanja mi je navečer malo prije spavanja (ako nisam umoran). Tako sam jednu večer uzeo ovu knjigu i pročitao priču koja kao da je govorila meni nakon što sam upravo diskutirao o toj temi sa prijateljicom. Taj događaj pokazuje koliko Blogdan zna pisati o onome što mi svi doživljavamo, ali dajući nam svoju predodžbu o tome.
Već jedno vrijeme pratim Blogdana i moram priznati da ne znam osobu koja se toliko bavi humanitarnim radom. Zbog toga i ova knjiga ima humanitarnu priču, a to je da kupnjom knjige donirate 10 kuna udruzi Krijesnica, a to je izvrstan povod za kupnju svog primjerka.
Humanitarni karakter:
Po Bogdanovoj ideji, odlučili smo Udruzi Krijesnica donirati 10kn po svakom prodanom primjerku knjige.
Ponosni smo što sudjelujemo u ovako plemenitoj akciji i zahvalni Bogdanu što je baš nama podario čast izdavanja svoje knjige “Oblozi od tinte” u Hrvatskoj.
Sve informaciji o Udruzi Krijesnica pronađite ovdje!
Slika: Lea Renić, New chapter
Citati:
Prestao sam se truditi svoje vanjsko biće napraviti po mjeri drugih, a naučio više nikada ne iznevjeriti svoje unutrašnje biće zbog očekivanja drugih. Postao sam mu vjeran i naučio sam ga slušati. Na teritoriju mog svijeta važi samo jedno pravilo – ostani dosljedan svojoj biti i svojim principima pa makar te to koštalo nemanja ničega. Jer imanje svega bez sebe da u tome uživaš zove se Ništa. Jer samo oni koji nikada ne odlaze od sebe znaju biti bliski s drugima. A to je Nešto. To je Sv(ij)e(t).
Samo oni praznog srca, a punog trbuha kažu da se od ljubavi ne živi, zato im ne vjerujte. Ona daje život. Ne maže se na kruh, već je ljubav baš taj kruh. I ako treba, radije ću umrijeti zbog praznog želuca, ali sit od ljubavi, pa neka onda kažu 𝘣𝘪𝘰 𝘫𝘦 𝘴𝘪𝘳𝘰𝘮𝘢𝘩 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘫𝘦 𝘻𝘯𝘢𝘰 𝘷𝘰𝘭𝘫𝘦𝘵𝘪, bolje je to nego 𝘣𝘪𝘰 𝘫𝘦 𝘣𝘢𝘬𝘴𝘶𝘻 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘫𝘦 𝘷𝘰𝘭𝘪𝘰 𝘫𝘦𝘴𝘵𝘪.
Ako mislite da vam s nekim ljubav nije uspjela, znajte da je onda nije ni bilo. Ljubav uvijek uspije. Tko je daleko od očiju, nije daleko od srca, jer ljubav nije mjerna jedinica za udaljenost, nego jedinica građe i funkcije svih živih bića. Ne zna za daljine, blizine i širine. Samo za dubine.
Mogu te drugi naučiti jezike, ali samo ti odlučuješ što ćeš njime govoriti, mogu te drugi naučiti kako da koristiš kompas, ali samo ti odlučuješ kojim ćeš putem ići, mogu te drugi naučiti kako se preživljava, ali samo ti odlučuješ kako ćeš živjeti. Shvatiš da čovjeka najbitnijim lekcijama ne uče, već ih on uči sam.
Pokaži svijetu da je biti povrijeđen, a preživjeti veća hrabrost nego biti nepobjediv.
Ja za crne dane čuvam ljubav, a ne novce.
U doba kad svi čuju, a zapravo nitko ne sluša, nema svrhe govoriti. Pišem jer danas čitaju samo odabrani, još samo oni koji se nadaju boljem, koji vide dalje, koji znaju razumjeti i voljeti. Ostali gledaju ponuđeno, slušaju već ispričano, ponavljaju izrečeno, vide očigledno i gutaju sažvakano. Svi su počeli sličiti jedni na druge, iako smo svi posebni, jer se boje biti vlastita bit. Svijet ne mijenjaju oni koji znaju kako, već oni koji su dovoljno hrabri da to žele. Opet je puno više onih koji ga ne mijenjaju. Ne zato što ne znaju, već zato što ne žele. I zato što se boje. Zato pišem.
Budite rebus u ovom svijetu prostote. Želim vam da svojim primjerom pokažete da samo oni koji najjače sijaju mogu druge prosvijetliti.
Roditelji su spremni učiniti sve za svoje dijete. Osim jednog. Pustiti ga da bude svoje. Vrlo često se pod izgovorom „to je za tvoje dobro” krije „ja znam najbolje”, jer je suviše opasnosti u tome da će – ukoliko bude biralo samo – biti drugačije od onoga što ste vi za njega planirali.
Na putu do uspjeha prvo prodate dušu vragu za kojekakve sitne novce i malo karijere, a poslije kao po nepisanom pravilu prodajete drugima muda za bubrege kako ste nevini i naivni da biste se oprali od svoje zelenaške prošlosti. Radite sami sebi himenoplastiku dostojanstva. A zaboravljate da, kad vam izjebu dostojanstvo, obraz i principe, od vas ne ostaje ništa što može biti vrijedno. Ne ostaje ništa što biste čak i sami kod sebe cijenili.
Ne dozvoljavati tuđim prohtjevima da oblikuju naš život ne znači biti sebičan. Znači bit sposoban živjeti svoju sreću i biti svoj. Očekivati od drugih da žive po našim prohtjevima je sebičnost. Zato uvijek treba obratiti pažnju s koje strane dolaze otrovne strijele očekivanja, jer iz tog pravca gdje je luk, tu je i sebičnost.
Sva izdanja Naklade Fragment potražite ovdje:
Popratni sadržaj:
