Život piše poezije:
žedne su mi usne mora,
prazne su mi ruke zagrljaja,
gladne su mi oči divljine.
Nikada zapravo nisam htjela pisati poeziju, ali ispostavilo se da je poezija sve što pišem.
O čemu sam pisala? O tijelu. O ljubavi. O (samo)svijesti. O pisanju. O moru. O ljepoti življenja.
Iako sam ja držala pero, život je pisao. Ja sam samo živjela.
Osjećam, dakle jesam:
umirem,
ali i živim
samo zato
što sve (previše)
osjećam.
U ovoj sam zbirci osjećala (duboko). Sve neizgovorene riječi i nedočekana jedva čekanja. Sva vezanja i (pre)puštanja. Sva putovanja za koja nisam trebala napuštati svoj grad. Svoj grad i svoje ljude. Ono što bih voljela da mi je netko rekao ranije. Ono što sada znam. Onu (o) kojoj pišem. One koje sam voljela. Onoga koga volim. I ono što sam (pre)živjela.
U ovoj sam zbirci osjećala. Duboko.