Život piŔe poezije:
žedne su mi usne mora,
prazne su mi ruke zagrljaja,
gladne su mi oÄi divljine.Ā
Nikada zapravo nisam htjela pisati poeziju, ali ispostavilo se da je poezija sve Ŕto piŔem.
O Äemu sam pisala? O tijelu. O ljubavi. O (samo)svijesti. O pisanju. O moru. O ljepoti življenja.
Iako sam ja držala pero, život je pisao. Ja sam samo živjela.
OsjeÄam, dakle jesam:
umirem,
ali i živim
samo zato
Ŕto sve (previŔe)
osjeÄam.
U ovoj sam zbirci osjeÄala (duboko). Sve neizgovorene rijeÄi i nedoÄekana jedva Äekanja. Sva vezanja i (pre)puÅ”tanja. Sva putovanja za koja nisam trebala napuÅ”tati svoj grad. Svoj grad i svoje ljude. Ono Å”to bih voljela da mi je netko rekao ranije. Ono Å”to sada znam. Onu (o) kojoj piÅ”em. One koje sam voljela. Onoga koga volim. I ono Å”to sam (pre)živjela.
U ovoj sam zbirci osjeÄala. Duboko.